Ribarske ćakule

Ribarske priče uistinu mogu biti pretjerane, no doživljaj ribarenja nešto je sasvim drugo, to je iskustvo koje se ne može prepričati već se jedino more doživjeti. Ribarstvo nije samo privredna grana, ono je omiljena zabava i sport, ali ne treba zaboraviti da je to prije svega vještina.

O našoj vještini kao ribara (o vašoj ribarskoj vještini) ovisit će koji ribolovni alat koristite(štap,parangal,panula ili mreža) te svakako koju ćete ribu uloviti, da li će to biti ušata, bukva, šparić ili za one sretnije i spretnije arbun, trilja,kovač ili zubatac. U svakom slučaju bilo kako bilo ribarenje je jedan veliki gušt.

Tako će vas danas u jednu ribarsku avanturu povesti naša dva velika ribara Grga i Šime (imena promjenjena zbog anonimnosti ali dobro poznata našoj web redakciji 🙂 ) iz našeg malog mista, koji će opisati lov mrežama barakudom i plosnicom. Pa da vidimo šta oni kažu!!!

Blog Grga i Šime :

“Svaki pravi ribar koji baca mreže u startu mora znati da će ga dok baca mreže sunce pratiti sve dok ne zađe, a ujutro kada ide dignuti isto će ga to sunce pozdraviti u punom sjaju. Naravno to je i najbolji termin za bacanje i dizanje, kako naši stariji mještani kažu “Aj bacit u zalaz, a ujtru dignit kad proviri”

Primjer kada je najbolje ići bacati mreže:

YouTube Preview Image

Ulov koji uhvatimo ako bude dobar može se zaraditi koja kuna, ali najčešće sve to završi u našem domaćem loncu ili na gradelama za nas i naše društvo. Naravno, često se dogodi da i nema ulova, ali treba imati nos, ali ponajviše iskustvo gdje i kada baciti pravi alat za što bolji ulov.

Odlazimo našim čamcem na kanal jer su nam tamo bačene plosnice, a ove barakude su nam bačene krajem uz obalu da se uhvati koja riba od mrkente. Za one koji ne znaju jako je bitno koja se mreža bacu uz kraj, koja na kanal. Još su važne i pošte, odnosno mjesta gdje se baca mreža, jer oni neiskusni vrlo lako mogu baciti na krivo mjesto i pokidati mreže.

Dizanje mreže je i sladak ali i težak posao, pogotova ako “ima mora” (valovi), ali je i neopisvi gušt jer kada vadite i vidite kako se nešto bijeli vjerujte nam osjećaj je neopisiv 😉

Pratilo nas je više manje mirno more i sinoć ali i jutros rano kada smo podizali mreže. Uz nezaobilaznu rakijicu prije puta i domaći kolač nije ništa teško. Danas mater sutra žena isprati mladiće na more, a jednog dana sve prenijeti to treba na sina i kćer.

Nakon nekih sat vremena spretni i sretni i ovoga puta vraćamo se na pristanište, čamac vežemo uz obalu, mreže na našu nam najdražu rivu i ide na prebiranje( naziv za čišćenje mreže i vađenje ribe). Naknon nekih dva sata prebiranja naš ulov koji je uredno složen u kašeti i nije tako loš:

 

  •   mol
  •  2 glavoča
  •  2 škrpine
  •  2 šnjura
  •  1 bukva
  •  1 šarak
  •  4 trilje
  •  2 sipe
  •  1 hobotnica
  •  3 arbuna
ulov

Dio ulova naši ribara

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Na kraju ovog slatkog posla naša dva ribara zaključila su da ima za gradela, ima i za brudeta, a može se ko voli i lešo, te poslije još jednog ribarskog jutra mirno krenuli svojim kućama čekati onaj zalaz i ponovno se otisnuti na pučinu.

A mi svima vama koji se želite okušati u ribarenju ili već ste krenuli u jednu od ovakvih avantura,želimo mirno more i pune mreže !

 

Pošaljite dalje:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *